googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘div-gpt-ad-1529480976723-3’); });

Talijani su u finalu Eura, na jedanaesterce su prošli preko Španjolske. Bilo je jako zanimljivo, dramatično, možda ne raskošno. Dugo je trajalo, isrcrpljujuća borba pripala je momčadi trenera Mancinija. Tko voli sportsku dramatiku mogao je uživati. Ali…

Kad se na tako visokoj razini velikog natjecanja, polufinalu europske smotre, kao dva ovna na brvnu nadmeću dvije jake i atraktivne momčadi, kao sada Španjolska i Italija odmah vam može biti jasno da se neće umirati u ljepoti. Pobjeda pod svaku cijenu, taj stav u igri jednih i drugih možda ne daju atrakciju, ali daje svu onu dramatiku koju vrhunski sport nudi.

I baš je tako bilo u sukobu Španjolske i Italije. Posjed lopte protiv  brzine, proračunatost protiv improvizacije,  to je ukratko bio rezime prvih 90 minuta, okončanih bez pobjednika. Prvo je gol za Talijane dao Chiesa, a izjednačio je Morata, na asistenciju „našeg Olma„.

Olmo tragičar

Ipak, makar su Talijani poveli realno su bolji bili Španjolci. Pritom Talijani zaista nisu bili tako atraktivni kao u prethodnim dvobojima, ali su nam pokazali da se znaju braniti, baš kao nekad. Nije to bio klasični „catenaccio„, ali da su Talijani majstori u obrani, pa to se i sada na Wembleyu vidjelo i iz satelita.

Kolikogod Španjolci bili bolji mogu biti sretni što su uopće uspjeli izjednačiti i odvesti utakmicu u produžetke.

I tada su pobjedu više htjeli Španjolci, ili nas je dojam prevario, jer ni u snu nisu odustajali od posjeda lopte. I kako su brzo vraćali taj posjed. Ukrasti loptu Talijanu je uvijek umijeće, a Španjolci su to radili kao da im je zanat.

Latinske brave ostale su zaključane, glavne uloge preuzeli su vratari Donnarumma i Simon. Uspješniji je bio Talijan. Pomogao mu je Olmo udarcem preko gola, a obranio je udarac trampavom Morati.

Podijeli