googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘div-gpt-ad-1529480976723-3’); });

Nakon eliminacije Hrvatske s Eura u pravoj poplavi kritika i savjeta koji su zapljusnuli naš medijski prostor pojavila se i ideja o angažiranju stranog nogometaša u reprezentaciju. Riječ je o konkretnoj zamisli, trenera Zorana Zekića…

Da sve bude zanimljivije, on se te ideje dosjetio nakon što je vidio Eduarda da Silvu, bivšeg hrvatskog reprezentativca koji  je s našim državljanstvom nastupao za „vatrene„ i očarao i nas i svijet.

Zoran Zekić išao je i dalje, te je  precizno istakao na koje mjesto u poziciji  „vatrenih„ misli postaviti jednog stranca, a tog stranca čak je i imenovao.

Zekić zagolicao maštu

On je Argentinac iz dresa Osijeka, prvi strijelac HNL-a, Ramon Mierez.

Zoran Zekić zagolicao je maštu navijača. No, ipak otvorio i jedno pitanje koje bi moglo stvoriti raskol kod navijačkog korpusa. Jer, kod nas se svi podijele pa da je riječ o običnom  zbroji jednoznamenkastih brojeva.

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Nema sumnje, Mierez iz Osijeka je dobar nogometaš, pravi napadač, ali mjeriti ga u ovome trenutku s Eduardom da Silvom koji je u svoje vrijeme bio jedan od ponajboljih nogometaša svijeta. Pa, nije slučajno osvanuo u Arsenalu kod Arsene Wengera i Bore Primorca, a kao  reprezentativac Hrvatske  bio je kotač zamašnjak momčad koju je vodio Slaven Bilić, koristio ga je i Igor Štimac, tek mu se Niko Kovač ”napio” krvi, ne stavivši ga u utakmicu protiv Brazila na Maracani u lipnju 2014. godine.

Eduardo da Silva stigao je u Hrvatsku kao 15-godišnjak, sjajno je svladao jezik, potpuno se udomaćio u Dinamovu uspješnu generaciju nogometaša, državljanstvo je dobio i lako i zasluženo, a u reprezentaciji je bio, štono bi trgovci i ekonomisti rekli, dodatna vrijednost

Ruku na srce, on je bio sve što danas Ramon Mierez nije. Što opet ne znači da Ramon Mierez to neće biti.

Ova ideja stiže u zaista nezgodnom trenutku po hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Koja je još uvijek u šoku zbog vruće lave kritika. Uz taj šok, u hrvatskoj momčadi je prisutan jaz između mladih snaga i „senatora„, a posebno su uočljive  trzavice  kod napadača. Kod kojih je bilo i najviše rotacija i najviše razočaranja.

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

Jer, neki su dobili preveliku minutažu, drugi minimalnu, a  nezadovoljstvo je kulminiralo samo porukama jednog od njih Ante Rebića. Koji je zacijelo u pravu, ali on je zbog zaista mizernog učinka na Euru u silnoj minutaži bio zadnji koji ima prvo tako istupiti.

Mir, a ne Mierez

Mierez? U sadašnjem trenutku on bi bio čak i fitilj za eksploziju koja bi  raspršila i ono malo nadahnutosti i zaljubljenosti u reprezentaciju. On bi mogao biti uzrok ljutnje brojnih naših napadača. Upravo zbog  činjenice  da ga se ne može uspoređivati s Eduardom da Silvom, a ustvrditi ćemo još da kvalitetom ipak daleko zaostaje i za Oršićem, Budimirom, Petkovićem, Rebićem ili Kramarićem.

Što ako Mierez zaista bude napredovao?  Eh, to nije samo drugi par rukava nego je i glavni uvjet da bi ga se kooptiralo u reprezentaciju. Hrvatskoj zaista sada ne treba  eksplozivna naprava pod njenim skutima. Razdrmana i samopouzdanjem poljuljana uoči nastavka kvalifikacija za plasman na svjetsku smotru u Kataru ne može i ne smije biti poligon za eksperimentiranje. 

Zašto izgubiti svoje vlastite igrače koji bi se s pravom osjetili povrijeđenima  pokraj Miereza koji u ovome trenutku u europskom i svjetskom nogometu ne predstavlja baš ništa. Za razliku od naših smotanih, taštih, samozaljubljenih nogometaša. Njima treba oštra ruka i pogan jezik, što Zlatko Dalić nažalost nije imao. 

Reprezentaciji treba mir a ne – Mierez.

Screenshot/YouTube

Podijeli