googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘div-gpt-ad-1529480976723-3’); });

Naš nogometni prvak, Dinamo, tijekom Eura izgleda baš i nije profitirao. Ta velika nogometna smotra golem je izlog iz  kojeg se i kupuju i prodaju nogometaši.  Dinamo je u hrvatskoj vrsti imao tri dragocjena, sjajna eksponata. I očekivalo se, zašto to kriti, da će im na toj velikoj tržnici porasti cijena.

S velikim nadanjima u Dinamu, ali i kod samih igrača, Livakovića, Petkovića i Oršića dočekan je Euro. A ispraćen je, blago rečeno, s rezignacijom.

U ovome trenutku možemo zaključiti – cijena Dinamovih nogometaša stagnira, iako je u pojedinaca bilo kratkih i blistavih trenutaka. Napose, kod zanemarenog Mislava Oršića koji je u dvoboju protiv Španjolske ušao kao zadnja pričuva i napravio dar-mar u suparničkoj obrani. Poput junaka iz stripa, nekad proslavljenog Nippera. 

Igrač raspoloženja, ne i kontinuiteta

Stvari stoje ovako. Jedan Dinamov nogometaš opasno si je srušio cijenu. A imao je i finu priliku s obzirom na minutažu. Za razliku od Mislav Oršića koji je dobio očajničkih „nekoliko„ minuta. Pogađate,  riječ je u Bruni Petkoviću. Koji i inače slovi kao igrač raspoloženja, a ne kontinuiteta.

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Njegov učinak na ovome Euru zaista je minimalan. Jest, naš vezni red ga baš nije trpao loptama kako je očekivao i on i mi, navijači. Ipak, ono što je činio i kada bi dobio loptu bilo je posve beskorisno po našu momčad. 

Šteta tog njegovog čudnovatog raspoloženja. Nije da Petković nije odigrao sjajnih utakmica  za reprezentaciju,  impresionirao je lakoćom driblinga, otkrivanjima, sprintevima, odgovornošću. Neke starije je podsjetio na Ivicu Osima, one mlađe na Zlatana Ibrahimovića, njegova korpulentna pojava s izvrsnim fizičkim karakteristikama i spretnošću nešto je jedinstveno u suvremenom nogometu.

No, svima je bilo čudno zašto se toliko dugo Petković tražio u profesionalnom nogometu. U Dinamo je došao nakon cijele epizode proba i pokušaja, nakon neuspjelih angažmana u Dinamu, Lokomotivi, Zagrebu, HAŠK-u i Hrvatskom dragovoljcu, preselio se u Italiju i tamo nastupao u dresovima Catanije, Varesea, Reggiane, Virtusa, Trapanija, Hellas Verone i Bologne… Prije nešto više od godinu dana stigao je u Dinamo. Petković je još kao junior otišao u Italiju i u svojoj ne tako dugoj karijeri obavio je nevjerojatnih 18 transfera. Mnogi od njih bili su posudbe, ali računaju se kao transferi.

Sada se očekuje unosan transfer, a Euro je bio jedinstvena prigoda. Dinamo je tu računao na enormnu svotu za odštetu, zacijelo i njegov menedžer Ivan Cvjetković. K tome, Petković više nije mi mlad igrač (u 28 godini), pritom ga prati taj epitet „igrač raspoloženja„. 

No, ostane li Petković u Dinamu, po svemu sudeći, ne treba očajavati. Kvalifikacije za Ligu prvaka su tu, pa neka Dinamo prođe, a Petković zasjaji – brzo će se cijena opet uvećavati. Ako je već sada stagnirala ili čak i pala.

Dominik Livakovič ima svoju cijenu. Jako dobru, to barem nie upitno. I nije na Euru bio loš, ali nije ni izvlačio svoju momčad iz bezdana, kako je to znao prije činiti u reprezentaciji i napose u Dinamu. Branio je sve što se moglo obraniti, a protiv porozne vlastite obrane nije mogao. On je ipak ostavio kud i kamo bolji dojam od Petkovića. I Dinamo tu nije na gubitku, ali nije ni na dobitku. Jer, da je „Livi„ radio čudesa kako već zna raditi cijena bi mu se kroz Eura udvostručila. Jer, tako to ide…

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Za kraj – šlag. Žao nam je Mislava Oršića, strpljenog i spašenog. U formiranju njegove cijene sigurno može  utjecati sve ono što je za kratko vrijeme napravio protiv Španjolaca.  Ta njegova partija nevjerojatno je nalikovala na rapsodije protiv Atalante ili Tottenhama. I jasno je da su navijači koji su zazivali ulazak Oršića u reprezentativnu prvu momčad nakon svega poludjeli.

Može li Oršić ili je prekasno?

A jadan Oršić, cijelu karijeru se morao dokazivati obilaznim putevima. Nakon što  objektivno nije uspio u zaprešićkom Interu, u Rijeci kod Matjaža Keka, pa nakon što se ipak vratio kroz igre u Južnoj Koreji i Kini došao je u Dinamo za „sitniš„. Kao nekakva zadnja pričuva za napadače.

I? Vjerojatno ni najveći optimisti nisu očekivali da će Mislav tako eksplodirati i da će iz jedne ‘neugledne’ lige doći pod svijetla reflektora svog Dinama koji je kao klinac gledao s tribine i sanjao da će jednoga dana i on navući plavi dres i biti dio momčadi, jedne od najuspješnije u povijesti kluba. Najprije je na krilima Oršiča izborila europsko proljeće nakon 48 godina, da bi u prošloj sezoni „knez Mislav„ još snažnije eksplodirao.

Objektivno, od svih naših igrača na Euro Oršić je imao najbolju sezonu. Da se ne zavaravamo.  I zaslužio je prigodu ranije…

Eh sad, kako če onaj dar-mar kojeg je Oršić napravio Španjolcima utjecati na njegovu cijenu. Pozitivno, naravno. No, u Oršićevom slučaju postoje neki konkretni nedostaci, on je skoro već u 30 godini i klubovi se za takve igrače vole cijenkati, ne pristaju na određenu cijenu. Koju zacijelo Oršić i zaslužuje. K tome, podatak da je na Euru za svoju poziciju bio tek četvrti izbor zbunjuje i menedžere i trenere koji ga žele. 

To im je enigma koja može spustiti cijenu. Pred Oršićem, kao i pred Livakovićem i Petkovićem postoji popravni ispit za dizanje cijene. Europski Dinamovi nastupi.

Opet, nećemo pogriješiti ako ustvrdimo – u Dinamu  i Međugorju su od Eura očekivali puno, puno više!

Podijeli