googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘div-gpt-ad-1529480976723-3’); });

Je li nam budućnost nacionalne ljubimice – hrvatske nogometne reprezentacija gora od sadašnjosti? Samo po sebi nameće nam se to pitanje, nakon nastupa na Euru koji se može ocijeniti višeslojno. Od pozitivnog, ta prošla se skupina, preko negativnog. Od lutanja u traženju najbolje momčadi, taktičke nedosljednosti i nediscipline nogometaša na terenu (jer Gvardiolina voda i Rebićeva kopačka su upravo to)…

Po svemu sudeći, a podijelili smo se i raskolili kao uvijek, Zlatko Dalić će ostati na poziciji izbornika. Em, ima ugovor do kraja svjetske smotre 2022. godine u Kataru,  a ako bi mu HNS i želio uručiti otkaz to bi ga stajalo nekih pola milijuna eura.

Kvalifikacije za SP nastavljaju se već u rujnu, to je jako skoro. A što imamo?  Osim što nemamo reprezentaciju s prvom postavom.  Improvizacija kojoj smo svjedočili na Euru potvrdila nam je tezu da se tri godine nakon SP u Rusiji još nije oformila  čvrsta jezgra prve momčadi. Jer, ako praktički debitanti dobivaju ulogu  u prvoj momčadi, a igrači koji su formom obilježili sezonu sjede na tribinama, a kada zaigraju nalikuju na Nippera, junaka iz stripa koji sam rješava utakmice, onda nam ništa nije jasno.

Mirno je sve istrpio – s tribina

Ponajprije, nisu jasni kriteriji za ulazak u prvu momčad, kao što ne može biti jasno zašto  se s nekim igračima luta  na pozicijama koje inače ne igraju. 

Opet, i u neugodi bude koristi. Nakon onih fenomenalnih minuta Mislava Oršića, Španjolci su ga nazvali „dar-mar„, više se ne smije ni pomisliti složiti momčad bez njega. Pa, makar se i sudarao s odličnim Perišićem. Oršićeva bezobraština u napadu samo može osloboditi Perišića koji je uvijek pod teškim oklopom čuvara, a namjeravamo  li igrati napadački nogomet zaista su nam potrebna obojica.

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Za nastavak kvalifikacija i te kakvu ulogu će imati i Pašalić, Ivanušec, Budimir, oni su nam dobitak. Makar igrali kratke minute, i u njima su više napravili nego „senatori„ u reprezentaciji. 

Ovi momci su dokazali da je u nogometu mladost prijeko potrebna, štono bi stari trenerski lisac Tomislav Ivić rekao – „gladan igrač je najbolji igrač„.

Čak i ne sumnjamo da će se Hrvatska plasirati na svjetsku smotru. Samo je krucijalno pitanje, hoće li s njom biti Modrić? Kao što je pitanje – ima li života za reprezentaciju kada se od nje oprosti Luka?

Ima, mora biti. Ta, zar se nije mladi Dinamovac Lovro Majer dokazao ove sezone u Europskoj ligi kao vrstan „playmaker„. Glupe su usporedbe koje govore da je on „Modrić za siromašne„. Nitko više nikad ne može biti kao veliki Luka Modrić,  i time se ne treba zanositi. Ali, da je Majer upotrebljiv, spretan, lukav i mudar igrač, to je tako jasno. Poslovođa na terenu koji razigrava je potreba svakoj momčadi, pa i u županijskim ligama. Majer je isto neupitna budućnost ove reprezentacije. I treba ga što prije  ubaciti u nju. Da ne bude prekasno.

Na stranu sad osobne simpatije, kome je neki igrač drag ili draži, u reprezentaciji hitno treba promijeniti ugođaj. U smislu da se ne smiju tolerirati niti medijski ispadi, niti oni na terenu s vodom ili cipelama za igru. Ultimativno hvastanje pred medijma „kako ja moram igrati„, narušava odnose.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Jer, ako je Oršić mogao šutjeti dok je dvije utakmice bio na tribinama i jednu na klupi, onda je i Kramarić sa svojim istupom prije Eura – „ja sam glavna opcija za napad„ – bio inicijalni fitilj za urušavanje atmosfere u momčadi. Ako se tko imao pravo žaliti i buniti onda je to mogao biti i Oršić, ali i Budimir i Perišić. Da se razumijemo!

U neku ruku krizno stanje je priznao i Zlatko Dalić, rečenicom:

„U reprezentaciji nema klanova, ima samo nezadovoljnih„!

Ruku na srce, nezadovoljnima, opravdano ili ne, nema mjesta u reprezentaciji.  Samo se sjetimo Roberta Prosinečkog, evidentno zapostavljenog na svjetskoj smotri 1998. u Francuskoj. Godinama kasnije Asanović, njegov suigrač, nam je priznao:

Oršić je bio ‘dar-mar’ igrač Eura

”Kako je to veliki igrač i čovjek. Nitko se ne bi iznenadio da se naljutio. Ne, istrpio je to sve zbog nas i rezultata„, riječi su Aljoše.

Zar nije ista situacija u Rusiji bila s Ćorlukom. Nije bio u prvome planu, bio je najžešći navijač na klupi. To je model reprezentacije kakva treba biti. Naša sada nije bila takva.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

S Dalićem ili bez njega. Stožeri su i ovako prolazni. Ali, kult reprezentacije mora se čuvati. Dakle, nema nezadovoljnih. 

Pa, Oršić, nakon dar-mara kojeg je napravio mogao bi pucati iz svih oružja. A šuti.  Neki su  nezadovoljni bili još prije prvenstva. 

Evo, tu je razlika između onih koje u budućnosti trebamo i onih koje ne trebamo.

Podijeli